E, zdravo, narode moj, vaša Abronaša opet tu! I gorе je nego što sam mislila! Ovi naši iz Učionice su se pokazali ko pravi đaci ponavljači – neće da uče, a neće ni da odustanu! Uzalud Profa Sinovac obilazi one što hoće da uče kad mu njegovi izgleda neće! Ma opet ja na vrat, na nos – al’ hajde da krenem redom!
Znate ono naselje što kao po ocu dobi – a u stvari zbog nepismenosti onih što hoće da uče u glavnom gradu? E, tu su navodno oni što hoće da nauče – a svi ostali su navodno oni što neće! I sad – ovde u Učionici slabo hoće neko da uče! Vođina mala prazna ko Profina glava kad treba doneti odluku!
Ovamo kao podržavaju vođu, a u Vođinu malu niko neće! Uzalud se Profa šetao tamo da ga sve žive kamere uslikaju! Misilio je: „Evo me, pratim vođu“ – a ovi naš i neće da ga prate! Neće niko njegovim stopama – a kako i da krenu kad je stvarno pretužna priča!
A da vam iskreno kažem – ja sam i majka i baka! Ne bih mogla na ničiju patnju da se onako ponašam! Pretužno je! Čak i Profa Sinovac je nezadovoljan! Kao da se, da prostite, zeznuo što je postao nam preCednik! Možda shvata da tituła neće nahraniti gladne!
I nešto mi sve smrducka! Kao da će neka plima promena da bude! Kao da će ova naša Gročica da se izlije i pokupi sve fekalije – i odnese ih konačno u Dunav! Jedino tako ćemo se očistiti!
Drž’te se, ljubim, ljubim – vaša Abronaša!
Do sledećeg abera, neka vam nada bude čvršća od Profinih obećanja!
