E, zdravo, narode moj, vaša Abronaša opet tu! Jutros sam im jedva pobeĝla – a ovi, bre, nisu normalni! Zamislite, teraju me da idem u Vođinu malu! Pa nisam luda valjda! To je ko da traže da odšetam do Marsa – samo što tamo ima manje gluposti!
I opet sam se uzbudila na vrat na nos! Evo vam priče: naši iz Učionice dobili naredbu da se što većim brojem okupe u Vođinoj mali! Da protestuju protiv one jadne majke! Ja, da vam kažem, ne volim blokadere – al’ protiv majke da idem? Ma ajte molim vas! Bolje da me strejbluju u nogu!
I sad ću da obiđem Učionicu da vidim da li su uopšte navatali nekog! Zanima me hoće li i crveni kmeri da idu – al’ vala neće! Oni su pametniji – znaju gde im je dupe toplo!
A od sve ove jurnjave, skoro da sam zaboravila na naš novi ljubavni par! Možda je bolje da se vratim staroj špijunaži – taj što ide neka ide, taj je budala i tačka! Bar ću imati zabavu bez rizika!
I tako, drage moje, bekstvo je ponekad najpametnija opcija! Bolje da gledam ljubavnike kako se kriju u ormanu nego da gubim vreme u Vođinoj mali!
Drž’te se, ljubim, ljubim – vaša Abronaša!
Do sledećeg abera, neka vam pamet bude brža od Profinih naredbi!
