E, zdravo, narode moj, vaša Abronoša opet tu! Danas je utorak koji je toliko kišan i depresivan da bi i veš na konopcu zaplakao! U Učionici je tiše nego u biblioteci za vreme poplave – čak ni crveni kmeri ne raspravljaju! Verovatno su sakupili kišnicu i prave politički čaj od nje!
Profa Sinovac? Ma nestao je ko magla nad Grockom! Možda je otišao da kupuje kišobran – al’ bojim se da će ga oderu ko da je od zlata! A možda se skrio u podrum da ne slučajno ne mora da donosi odluke!
A ovi naši učenici? Oni sede i gledaju kako kiša pada ko da je to najzanimljivija politička debata! Nema svade, nema strasti – samo kapanje vode sa krova ko najveći događaj dana!
I šta da vam kažem – odoh da proverim da li je tetkica donela suve čarape! Jer ova kiša je pokisla i naše poslednje nade! Čak i one naše ljubavnike sam videla kako beže kiso lokvama – verovatno da im ljubav ne oromi!
Al’ hej, ništa strašno! Sutra će možda biti sunce! Ili će Profa doneti toplu čorbu! Ili će crveni kmeri ofarbati kišu u crveno! Dok god ima kiše i mašte, biće i naših abera!
Drž’te se, ljubim, ljubim – vaša Abronoša!
Do sledećeg abera, neka vam kiša opere samo loše misli!
