E, zdravo, narode moj, vaša Abronoša opet tu! Utorak je, a juče sam konstatovala da je dosadnije nego što sam opisala! Kad sam malo dublje ušla po učionicama – e, tu sam tek videla pravo stanje stvari! 😄
Zamislite, u jednoj učionici sedi petoro učenika – i svi gledaju u jedan zid! Ne pričaju, ne šapuću, ne gledaju u telefon – samo gledaju u zid! Ja ih pitam: „Šta radite?“ – a oni kažu: „Čekamo da se nešto desi“! Odoh ja dalje, reko’ – čekaće oni do sledećeg utorka! 😄
U drugoj učionici – tetkica prespavala celu smenu! Legla na pod, metlu preko sebe, i hrče ko prase! Pored nje cedulja – „Ne budite me, nema posla“! 😄
U trećoj učionici – crveni kmeri su se okupili, al’ ne da bi radili – nego da bi gledali kako se prašina skuplja na policama! Kaže jedan: „Ovo je najproduktivnije što smo radili ove godine„! Ma haos! 😄
A Profa Sinovac? Nema ga, ko da ga nije ni bilo! Možda je otišao vlaškom vračaru – al’ očigledno je vračar bacio čini i na njega – pa sad ne može da se vrati! 😄
E, i najgore od svega – ni one vlaške magije, što sam skuvala za Profu, nikako ne pomažu! Kao da je u Učionici bačena jača magija – neka političko-birokratska čini – protiv koje ni vlaške reči ni kozji rogovi ne vrede! 😄
I šta da vam kažem – dosada je postala nenormalna! Čak je i tetkica u snu prestala da hrče – jer joj je i san postao dosadan! Al’ ne damo se! Dok ima utoraka, biće i priča – makar to bila i priča o tome kako nas je magija u Učionici nadmagijala!
Drž’te se, ljubim, ljubim – vaša Abronoša!
*Do sledećeg abera, neka vam magija bude samo za zabavu, a ne za politiku! *
