E, zdravo, narode moj, vaša Abronaša opet tu! Joj, što je juče bilo zanimljivo u selu gde raste Brest! Ma sve sam doznala, a priča je toliko dobra da ću da je ispričam od početka!
Znate onaj put u PU selu što su radili? Kažu da ga je završio Profa Sinovac – tamo gde je Voćko stao, Profa je nastavio! Biće da je Profa sabotirao Vočka – al’ o tome ćemo drugom prilikom, da ne otkrivam sve odjednom!
E sad, u tom selu ima neki Kusi čovek – on je preko jedne ogromne Mede ženskog roda organizovao slavlje! A ta Meda ima tamo neki prostor – verovatno onaj gde se skrivaju svi politički grehovi! I nema tu ko nije bio! A u sve je umešan i Sporać – onaj što je glavni crveni kmer u PU selu!
A kako je bilo? Sporać je skupljao pare od običnih gostiju da pokrije prade i janje što su jeli, a oni što imaju para – uključujući i Profu Sinovca – nisu dali ništa! Ko da su došli na besplatan ručak a doneli samo prazne džepove! A bio je tu i šef Sale – šef onih što su nekad bili policajci, a sada ih zovu polićaci! Kaže mi prijateljica, toliko su se napili da su hteli da se igraju lopova i pandura – al’ pandur nije hteo niko da bude! Čak ni šef Sale! Ma haos!
A što su se grlili i pevali! Sporać je jedva čekao da vidi Profu – sačekao ga je na crvenom tepihu ko da je njihov Dačmen! A kako se lizao Profi – pa to je haos! Srećom, znamo da Profa ima moć nestajanja – i pijani su jedva primetili da je nestao ko magla!
I da vam otkrijem – sve sam istražila! Kako se ko opario, kako je Sporać izvukao korist – e, tome ćemo drugom prilikom! Al’ najdraže mi je što su, da prostite, prejebali onog nabeđenog novinarčića! Bar nešto!
Drž’te se, ljubim, ljubim – vaša Abronaša!
Do sledećeg abera, neka vam život bude lakši od Profinog nestanka!