E, zdravo, narode moj, vaša Abronoša opet tu! Znam, znam – petkom se retko javljam, al’ ovo je posebna prilika! Zašto? Zato što sam čula da ovi iz Klade tek stižu – a ja sam se odlučila da preduhitrim događaje! 😄
Vlaška magija, kako mi je prijateljica iz Klade rekla, ne trpi čekanje! Zato sam juče, dok su se spremali za dolazak, skovala plan! A plan je jednostavan – napraviću napitak za Profu! Nešto što će omekšati njegovo kameno lice i rastopiti njegovu hladnoću prema učionici! 😄
I evo vas – recept za „Čaj za Profu“ (isprva su mi rekli „Čaje Sinovčev“, al’ rekoh – neka ipak ostane „Čaj za Profu“):
Sastojci:
-
Tri zrna kafe (crne, kao što je budućnost Učionice)
-
Dve kašike meda (od onih što prodaju na pijaci, premda, krišom, od crvenih kmеra!)
-
Jedna suva ljuta papričica – „da ga malo prođe vatra kad nas pogleda!“
-
Prstohvat majčine dušice (da omekša njegovu dušu, koju, izgleda, nigde ne nalazi)
-
Sedam kapi vode iz Klade (donela prijateljica iz rodnog kraja, kaže da ima „posebna svojstva“)
-
I, što je najvažnije – malo njegove vlastite kose! Nju sam nabavila iz četke što stoji ispred njegovog kabineta (tetkica je pozajmila, nije ni znala za šta će!)
Priprema:
Stavila sam sve u mali zemljani lončić (poklon sa pijace). „Magnovenje nikakvo, brate moj, to je prevara!“ – upozorila me prijateljica. „Sve mora polako, da se skuva pod kapom„. Tako sam i uradila:
-
Prvo sam poprskala kafu vodicom iz Klade: „Kako ti je kilavo, tako bude i napitak prokleto jak!“ – rekla sam, al’ nije vredelo, morala sam dva puta da ponovim pripremu!
-
Med sam dogrevala na tihoj vatri – samo toliko da omekša, jer je „kad omekša, nek se uvije u papriku kao i Proki duša u birokratiju„.
-
Papričicu: bacio bure, stavio u kafu, onako celu – da nauči Profu kako se podnosi začinjen život u Učionici!
-
Na kraju – dušica i kosa, sve u šolju, prelila toplom vodom.
I šta se desilo? Napitak je dobio zelenkastu boju – rekla bih kao budžet Učionice posle sastanka s kmerima! I – zamisli čuda! Dok sam ja to pripremala, prolazi pored mene Profa! Šta ću, nego izlazim, dobro veče: „Profa, rekoh, čaj za vas, od srca nam je!“ On me pogledao onako s visine, uzeo šolju (a bio je gladan, to sam sigurna!) i popio je u dva gutljaja!
I tako, drage moje, Profa Sinovac je popio čaj – još ne znam da li deluje! Odoh da pratim reakciju! Ako mu krv proključa, znaćemo – vlaška magija konačno pomera planine i političare! Sutra možda više neće biti isti! Siromah, lep momak – biće opasan malo ali ne preterano. Samo da me ne zaboravi, pa da ja postanem nova lopata u učionici! 😄
Ljubim, ljubim, vaša Abronoša (sada i vlaški majstor)!
*Do sledećeg abera, neka vam čaj bude ukusan, a maštarija lagana! *
