E, zdravo, narode moj, vaša Abronoša opet tu! Nije me bilo par dana, završavla sam nešto, a i napolju je čudno vreme, ko i u Učionici! Sećate se kad sam rekla da Pečat smrdi na crvene kmerove? E, kako sam bila u pravu! Al’ da proširim vidike – sve mi se čini da je i Profa Sinovac upleo prste! Ajd’ što ga nema u Učionici – nema ga ni na Pečatu! Ni njega, ni kmera!
Pa jel’ se ja češljam od pozadi? Ili su oni prespavali na drugu stranu? A da ne pričam o onim opozicionarima – oni što bi od trešnje rakiju – i oni su sumnjivi! Ćute, lepo žive – a đavolji advokat Todor se šeta i slika! I niko ništa ne kaže! More, ne zvala se ja Abronoša da ovo ne smrdi!
I šta da vam kažem – ovde se kuvaju neke mutne priče! Magla napolju je samo odraz magle u glavama! Možda Profa vodi igru iz senke – a kmeri i Pečat su samo figure! Ili su svi dogovorili da ćute dok se ne rasčisti!
Al’ ne brinite – odoh da obiđem Učionicu! Možda se magla razvedri – a možda ću i ja naći neki trag! Bar da otkrijem ko pere pare a ko samo pere čaše!
Drž’te se, ljubim, ljubim – vaša Abronoša!
Do sledećeg abera, neka vam istina probije maglu kao sunce kroz prozor!
